Tridesetogodišnji rat (1618.-1648.) predstavlja razdoblje razaranja u Europi koje je obilježilo 17. stoljeće, a koje korijene vuče još od početka reformacije u 16. stoljeću koja je dovela do raskola unutar katoličke vjerske zajednice. Razdoblje bez većih sukoba koje je osigurao Augsburški vjerski mir iz 1555. završava početkom 17. stoljeća kada dolazi do sve češćih incidenata i netrpeljivosti između katolika i protestanata, a izazvanih provođenjem katoličke konfesionalizacije, osobito jake u Unutarnjoj Austriji. Bio je to rat koji je zahvatio cijeli kontinent pod opravdanjem borbe za vjeru. U to vrijeme obitelj Habsburg bila je moćna, a upravo tada je na mjesto cara došao katolik koji je pod svaku cijenu htio Europu ponovno učiniti katoličkim kontinentom – Ferdinand II. Njegova protureformacijska politika provedena u Svetom Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti dovela je do velikog razaranja u moralnom i materijalnom pogledu. Tema ovog završnog rada je politika koju je Ferdinand II. vodio tijekom Tridesetogodišnjeg rata, a kako bi se bolje shvatilo kako je uopće došlo do samog rata i zašto je izbio baš u vrijeme Ferdinanda, rad je podijeljen na dva dijela. Prvi dio donosi osvrt na Ferdinandov odgoj i početak vlasti u Unutarnjoj Austriji, a drugi dio rada odnosi se na samu politiku Ferdinanda II. tijekom Tridesetogodišnjeg rata.