Vrijeme poklada, odnosno pusta u Rijeci i riječkom prstenu započinje 17. siječnja na blagdan svetog Antona, Antonju i završava Čistom srijedom, odnosno Pepelnicom. Jedan od najpoznatijih običaja tog razdoblja jesu zvončari i njihovi ophodi koji su uvršteni na UNESCO-vu reprezentativnu listu svjetske nematerijalne baštine. Cilj rada bio je na temelju iskaza zvončara koji su članovi brežanske i rukavačke zvončarske skupine utvrditi je li se tradicija tijekom godina promijenila, koliko, kakvi su zvončari bili nekada te kakvi su danas. Osim stručne literature u nastanku rada ključnu ulogu imaju razgovori, odnosno intervjui s pripadnicima zvončarskih skupina. Usmeno kazivanje dokumentirano je tonskim zapisima koji su potom preneseni u grafički oblik, to jest transkribirani su. Odabrani su kazivači iz različitih su dobnih skupina kako bi se obuhvatilo što dulje vremensko razdoblje i time na vjerniji način prikazala evolucija običaja. Pitanja postavljena kazivačima smišljena su na način da najprije doznajemo ono općenito o običaju, potom se tema konkretizira u cilju dobivanja što preciznijih odgovora, a na kraju se sve zaokružuje u jednu cijelinu gdje provjeravamo jesmo li dobro shvatili prethodne odgovore. Svaki kazivač intervjuiran je pojedinačno radi izbjegavanja eventualnog utjecaja na odgovore, odnosno radi dobivanja što cjelovitijeg i istinitijeg iskaza. Opisano je kako su povijesni događaji, promjene vlasti i političke ideologije pokušale promijeniti pa čak i zaustaviti tradiciju, ali u tome nisu uspjele. Neke promjene su vidljivije od drugih, a neke su se razvile nakon što ih je prihvatila zajednica koja, prema sudioničkom opažanju i iskazima pripadnika zvončarskih skupina ima važnu ulogu u zvončarskim ophodima.