U radu se obrađuje tema vezana uz usmenu književnost u radu Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Izabrana djela pripadaju razdoblju romantizma i hrvatskom narodnom preporodu. Hrvatski narodni preporod razdoblje je kojim započinje intenzivan interes za usmenu književnost i tradicijsku kulturu. Analizirani zapisi usmene književnosti objavljivani su u časopisima Danica, Kolo i Arkivu za povjestnicu jugoslavensku. Ivan Kukuljević Sakcinski jedan je od istaknutih kulturnih djelatnika u razdoblju hrvatskog narodnog preporoda. Veliki interes pokazuje prema usmenoj narodnoj književnosti, njenom istraživanju i zapisivanju. Zalagao se za što vjerodostojnije bilježenje usmene književnosti u duhu narodnog jezika i načina kazivanja. Naglasak je na analizi njegovih djela u kojima su prisutni zapisi usmene književnosti. Najviše ćemo pažnje usmjeriti na zbirku Pěsme: s dodatkom narodnih pesamah puka harvatskoga (1847) u kojoj se analiziraju pjesme s gradišćanskohrvatskog područja. Osim navedene zbirke spomenut ćemo i kratko opisati zbirku Povjestne pjesme (1874). Nakon stihovanih zapisa, slijede oni prozni. Opisat će se i kratko analizirati predaja o povijesti Medvedgrada, dok će preostale predaje, legende i zapisi biti samo spomenuti. Najviše pažnje, Kukuljević je posvetio predajama o vilama što dokazuju i njegova studija objavljena u nastavcima u Danici te kasnije izdanje u Arkivu. Na osnovi narodnog vjerovanja, razvrstao je tradicije o vilama. Dijeli ih na zračne, zemne i vodene. Uz predaje o vilama, zapisane su brojne pjesme i vjerovanja, kao i mjesta gdje ih se može pronaći. Kukuljevićevi su zapisi od izrazite važnosti za etnologiju i folkloristiku te su omogućili njihov dalji razvoj.