U današnjem kapitalističkom društvu postoji izvjestan stupanj nejednakosti među pravima ljudi, točnije pravima žena, životinja i prirode. Feministice glavni problem vide u patrijahalnom sustavu koji postavlja normu heterogenog bijelog muškarca kao jedinu važeću, tj. oni su Prvi koji imaju pravo odlučivati za Druge. Ekofeministice idu korak dalje tvrdeći da patrijahalni sustav ne samo da potlačuje žene, nego i sve druge ne-bijele, ne-heterogene, ne-muškarce. Dakle i rasne, nacionalne i etničke manjine i životinje i prirodu oko nas. Smatraju da represije proizlaze jedne iz drugih te jedne druge potiču. Promjenu vide u radikalnim promjenama shvaćanja čitavog svjetonazora i tretiranjem svih nejednakosti kao relevantnih ne ističući jednu iznad druge, tj. baveći se svima paralelno. Time preispituju i analiziraju strukture moći, o čemu govori o Foucault. Ekofeministički argumenti su širok pojam, te je u radu najveći naglasak na socijalni i kulturni ekofeminizam i njegove predstavnike/ice.