Završni rad donosi prikaz tretmana osobnog iskustva traume u umjetničkim djelima svjetski poznate suvremene britansko-turske umjetnice Tracey Emin, polazeći ponajprije od autobiografskih elemenata koje ugrađuje u svoja djela. Naime, Tracey Emin je u vrlo ranoj dobi bila žrtva seksualnog nasilja i to je traumatsko iskustvo postalo okosnica njezinog umjetničkog rada. U radu se bavljenje temom traumatskih iskustava u njezinom opusu veže uz rad drugih britanskih umjetnika. Stoga se na početku ukazuje na formiranje Tracy Emin u okviru nove britanske umjetnosti 1990-ih godina, odnosno uz djelovanje u neformalnoj skupini Mladih britanskih umjetnika (Young British Artists), kojima se priključuje 1992. godine. I to iz razloga što se ovi umjetnici, jednako kao i Emin, u svojim djelima često bave temama koje uključuju traumatska iskustva, fobije i strahove. Najčešće se koriste strategijama provokacije i šoka. Navedeni su najistaknutiji umjetnici skupine te primjeri umjetničke produkcije u poveznici s temom, te su naznačene neke od ključnih izložbi grupe, održavane u rasponu od 1988. ̶ 1997. godine. Ovdje su dodatno u kontekstu teme opisana neka djela umjetnika skupine, poput djela u autorstvu umjetnika i jednog od ključnih promotora grupe Damiena Hirsta, te braće Chapman i naročito umjetnice Sarah Lucas s kojom Emin često surađuje. Nadalje se pojašnjava utjecaj britanskog kolekcionara Charlesa Saatchija na formiranje mlade londonske scene 1990-ih, radi naglaska na uvjete njezinog razvoja. U drugom dijelu završnog rada se kroz prikaz profesionalne biografije Tracy Emin upućuje na autobiografske aspekte u njezinim umjetničkim instalacijama. I to iz razloga što se reprezentacija osobnih traumatskih iskustava pokazuje kao jedna od ključnih značajki cjelokupnog opusa Emin. Također se ukazuje na kritičnost umjetnice spram stigmatizacije u društvu. Zaključno se tema osobnog traumatskog iskustva u umjetnosti Tracey Emin analizira na slučajevima njezina dva najpoznatija djela, realizirana u mediju instalacije i sačinjene od ready-made predmeta; Moj krevet (My bed, 1998.), te Svi s kojima sam spavala 1963. – 1995. (Everyone I Have Ever Slept With 1963–1995) iz 1995