Egipat, jedno od najpoznatijih kraljevstva Starog vijeka, ističe se svojom bogatom poviješću i brojnim dobro očuvanim građevinama i artefaktima. Vrhunac političke moći i kulturnog razvoja Egipta je za vrijeme razdoblja Novog kraljevstva. U to vrijeme je i zanat balzamiranja na svom vrhuncu. Iz mnogih izvora, kao što su brojni oslici i zapisi, danas su poznati egipatski pogrebni običaji i religijska uvjerenja. Jasan uvid u sve posmrtne postupke vezane za pokojnika s ciljem očuvanja tijela i pripreme za zarobni život dobiven je kroz analizu jedne od grobnica iz perioda Novog kraljevstva – grobnice koja je pripadala supružnicima zvanim Yuya i Thuya. Potvrđeno je da se tijelo balzamiralo, a sam postupak balzamiranja započinje uklanjanjem unutarnjih organa. Tijelo bi se potom omatalo lanenim zavojima i ukrašavalo brojnim amuletima za zaštitu i povezivanje s bogovima. Nakon postavljanja pogrebne maske preko ramena, pokojnik se polaže u lijes (ili više njih) ukrašen brojnim prikazima bogova i natpisima te bi, na kraju, bio položen u sarkofag. Organi se zasebno pohranjuju u kanopske posude koje se sa pokojnikom i brojnim grobnim prilozima (ušabti, Knjiga mrtvih, amuleti, namještaj, hrana) prenose u grobnicu, odnosno zagrobni dom umrlog. U cijelom procesu sudjeluju brojni svećenici kako bi put u zagrobni život bio osiguran. U grobnici u kojoj su sahranjeni Yuya i Thuya, brojni nalazi (već spomenuti amuleti, ušabti, lijesovi, sarkofazi, Knjiga mrtvih, namještaj) potvrđuju poznate informacije o pogrebnim običajima te daju uvid i u život pokojnika. Svi istraženi podatci i nalazi svjedoče uvjerenju starih Egipćana u zagrobni život i njihovo nastojanje da isti bude što ugodniji.