Konji su kroz povijest najčešće služili kao alat za rad i ratovanje, no danas preuzimaju nove uloge kao partneri ljudima u sportu, rekreaciji i terapiji. Kako bi se unaprijedila njihova dobrobit i učinkovitost u modernim ulogama, posebno u terapijskim intervencijama, ključno je razumjeti njihove socio-kognitivne vještine i ponašanja, kao što je sposobnost praćenja referentnih znakova u kontekstu interakcije s ljudima. Referentni znakovi su vanjski podražaji koje životinja koristi kako bi donijela neku odluku ili identificirala određeni predmet tj. lokaciju. Često se upotrebljavaju u zadacima izbora predmeta kako bi usmjerili pažnju životinje na ispravnu lokaciju koja uglavnom sadrži nagradu. Znakovi mogu biti izvršeni od strane druge životinje ili čovjeka, na primjer gesta pokazivanja rukom, ili mogu biti postavljeni u obliku neživog, fizičkog podražaja, poput fizičkog markera. Dosadašnji nalazi pokazuju da konji uspješno prate gestu pokazivanja, no manje je poznato kako reagiraju na fizički marker. Proops i suradnici (2010) tvrde da konji uspješno biraju nagrađenu lokaciju u zadatku izbora predmeta kada se koriste gesta pokazivanja i fizički marker. Predlažu da je mehanizam pojačanja podražaja ključan za usmjeravanje pažnje konja na točnu lokaciju. Stoga je cilj ovog istraživanja bio replicirati rad Proops i suradnika (2010) kako bi se dobili dodatni empirijski nalazi koji mogu poduprijeti prethodno navedenu hipotezu. Procedura je uključivala manje izmjene, od kojih je najvažnija ta da su oba znaka bila postavljena na istom mjestu, jednako udaljenom od eksperimentatorice i točne lokacije. Sedamnaest konja testirano je u dva uvjeta zadatka izbora predmeta: gesta pokazivanja i fizički marker. U oba uvjeta konji su birali točnu lokaciju češće nego što bi se očekivalo slučajnim odabirom i nije opažena statistički značajna razlika u uspješnosti biranja točne lokacije između uvjeta. Ovi rezultati podupiru originalne nalaze Proops i suradnika (2010) te sugeriraju da konji koriste referentne znakove fleksibilno, bez obzira na to izvodi li referentni znak ljudska osoba ili ga označava neživi predmet poput fizičkog markera koji je sličan po salijentnosti.