Kombinirajući filozofiju jezika, političku filozofiju i epistemologiju, disertacija istražuje etičke i političke dimenzije pogrda. Navedena područja nedovoljno su istražena unatoč nedavnom povećanom zanimanju za njih u filozofiji jezika. Pogrde podpadaju pod pogrdnice, a izražavaju negativne stavove prema žrtvama. Pogrde su najčešće korišteno sredstvo govora mržnje što ih čini kritičnom točkom fokusa za razumijevanje šireg fenomena govora mržnje. Glavni cilj ovoga rada jest istražiti štetu koju čine one pogrde koje se tradicionalno ne uklapaju u kategoriju govora mržnje. Naime, neke pogrde se pravno ne kvalificiraju kao govor mržnje, ali ipak uzrokuju značajnu štetu, sličnu onoj koju uzrokuje govor mržnje. Najtipičniji primjeri ove vrste pogrda su rodne pogrde za žene, kao što su kurva, drolja, itd. Ideja da su rodne pogrde usmjerene na žene kao skupinu, a ne samo pojedince, je dovedena u pitanje, a rad predstavlja mogući odgovor na taj izazov proširenjem postojećih teorija o pogrdama. Naime, koristim se Miščevićevom (2016) idejom da pogrde imaju slojeve te predlažem novi sloj, a to je negativni identitetsko-predrasudni stereotip, inspiriran radom Mirande Fricker (2007). Ključni aspekt disertacije je uvođenje novog koncepta nepravde – nepravde pogrdnog etiketiranja – koji objašnjava mehanizme takvih pogrda (glavni primjeri takvih pogrda su pogrde za žene). Odnosno, dokazuje se da takve vrste pogrda, u njihovoj doslovnoj upotrebi, uzrokuju značajnu štetu evocirajući negativne predrasude o identitetu. Disertacija, kao što je navedeno, proširuje postojeće teorije o pogrdama i naglašava ulogu predrasuda o negativnom identitetu u stvaranju nove vrste nepravde. Proučavajući pogrde kroz prizmu filozofije jezika, socijalne i političke filozofije te epistemologije, rad pridonosi dubljem razumijevanju pogrda i njihovog utjecaja.