U radu se promatra odnos tjelesnoga i duhovnoga u odabranim romanima Slavenke Drakulić (Hologrami straha, Mramorna koža, Kao da me nema, Frida ili o boli) u kojima se tijelo promatra kao stroj koji nam se može pokvariti, biti nepoznat ili stroj kojega nam mogu oduzeti. Jedinstvo koje čine tijelo i Ja je narušeno. Romani Hologrami straha te Frida ili o boli govore o bolesti koja je tijelo oduzela, odnosno stroj pokvarila te se, u takvoj narušenoj zbilji, ono duhovno izdignulo iznad bolesnoga tijela. Tijelo je ostalo samo mrtav stroj na površini, dok je duhovno ono iznad koje promišlja. Bijeg duhom iz tijela je bio jedini način opstanka, kao i u romanu Kao da me nema - kao da nisi tu! U romanu Kao da me nema tijelo je stroj koji nam je nasilno oduzet, njime upravlja netko drugi, čime nam je autorica pokazala kako, pored bolesti, postoji još načina kako se ljudima može oduzeti ono što im pripada, a to je njihovo tijelo. U romanu Mramorna koža, odnos tjelesnoga i duhovnoga je prikazan na drugačiji način, odnosno, ovdje govorimo o tijelu kao stroju koji nam je nepoznat. Obitavamo u njemu, ali ga ne poznajemo te se identificiramo s nekim drugim smatrajući kako ćemo tako doprijeti do sebe, ne shvaćajući kako se tako od sebe odvajamo.