Tema ovoga rada jesu eufemizmi u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića, a zbog više izdanja istoga želi se napomenuti da je građa prikupljena iz onoga koji je izdan 2009. godine. Za teorijski dio rada poslužili su uglavnom rad Branka Kune Identifikacija eufemizama i njihova tvorba u hrvatskome jeziku te rad Dinke Pasini Eufemizmi u Anićevu rječniku budući da se oni bave eufemizmima o kojima je malo pisano unatoč njihovoj brojnosti. Cilj je bio prikazati zastupljenost i brojnost eufemizama koji se javljaju u svim funkcionalnim stilovima hrvatskoga jezika unatoč tome što ih se pod odrednicom eufemizma u rječnicima može naći malo. Eufemizmi su razvrstani prema tvorbenim postupcima kao što to radi i Branko Kuna u svojem radu iako su uvedene manje promjene koje se tiču dodavanja još dviju skupina. Skupine u koje smo razvrstali eufemizme su sljedeće: 1. Fonetsko-silabičke promjene 2. Tvorbeni postupci 3. Leksička sredstva 4. Semantičke promjene U radu prevladavaju eufemizmi koje ubrajamo u četvrtu skupinu, točnije semantičke promjene. Uz eufemizme se navode i primjeri uporabe, a kod svih se eufemizma vidi da potvrđuju definiciju eufemizma koja obuhvaća tezu da se njima izbjegavaju nesporazumi, nelagode, sukobi te da su zamjena za psovke ili pak za riječi kojima se izriče što loše.