Vrijednosti imaju prepoznatljivu ulogu u životu svakog pojedinca i društva koja se percipira kao važan temelj i neizostavan dio njihove egzistencije. Uzevši u obzir kako se suvremeno demokratsko društvo nalazi u svojevrsnoj „krizi vrijednosti“, sve se više aktualiziraju pitanja poput Za koje je vrijednosti potrebno odgajati? Koje su vrijednosne orijentacije i vrijednosni prioriteti mladih? Postoje li razlike u vrijednosnim orijentacijama i vrijednosnim prioritetima mlađih i starijih generacija? Primarnu ulogu u okviru toga ostvaruju obitelj i škola koje se smatraju najvažnijim čimbenicima u procesu prijenosa vrijednosti. U ovom diplomskom radu, nastojalo se prikazati dosadašnje spoznaje o vrijednostima, promišljanja o odnosu vrijednosti, odgoja i obitelji te ponuditi odgovore na neka od gore postavljenih pitanja. Cilj istraživanja bio je ispitati vrijednosne orijentacije i vrijednosne prioritete djece i njihovih roditelja kako bi se ukazalo na (ne)postojanje međugeneracijskog prijenosa vrijednosti u obitelji. Rezultati istraživanja pokazali su kako djeca i njihovi roditelji iskazuju sličnosti u svojim vrijednosnim prioritetima, što upućuje na postojanje međugeneracijskog prijenosa vrijednosti. Oslanjajući se na postavke Schwartzove teorije univerzalnog sadržaja i strukture vrijednosti, pokazalo se kako obje skupine ispitanika značajnim procjenjuju vrijednosti koje pripadaju motivacijskim tipovima vrijednosti univerzalizam, nezavisnost i dobrohotnost, dok najmanje značajnima procjenjuju vrijednosti koje pripadaju tipovima moć i tradicija. Ispitivanjem povezanosti vrijednosnih orijentacija djece i njihovih roditelja prema 10 motivacijskih tipova vrijednosti, utvrđeno je kako povezanost postoji s obzirom na motivacijske tipove vrijednosti moć, tradicija, konformizam i sigurnost. S druge strane, razlike koje se uočavaju govore u prilog tome kako su djeca sličnija u vrijednosnim orijentacijama svojim majkama, nego očevima.