Sažetak | Cilj ovoga rada je prikazati kako se pripadnici nacionalne srpske manjine danas osjećaju u Hrvatskoj i kako oni vide svoj identitet – kao identitet manjine ili kao identitet koji je ravnopravan, te propituje koje instance spomenutog identiteta oni sami smatraju bitnim i tvorbenim za vlastiti identitet. Kada govorimo o nacionalnim i etničkim manjinama prvo se moramo osvrnuti na teorijska polazišta koja pronalazimo u teoriji nacionalizma, teoriji nacionalnog i etničkog identiteta, teorijama o manjinskim pitanjima i zakonskim okvirima da bi prikazali kako dolazi do stvaranja etničkih i nacionalnih identiteta, kako se isti manifestiraju te kako funkcioniraju u suvremenom vremenu. Nacionalizam možemo u prvom redu uzeti kao fenomen koji je postao prepoznatljiv u posljednja dva stoljeća. U osnovi, pojam nacionalizma odnosi se na tri fenomena: pojavu nacija, pojavu nacionalnih država te na ideološki aparat koji fenomene nacije i nacionalne države čini mogućim. Uzmemo li u promatranje povijest razvoja nacionalizma, unatoč opće prihvaćenoj ideji da su se koncepti nacije i nacionalizma pojavili sa ili netom prije Francuske Revolucije te svoj vrhunac dostigle za vrijeme Drugog svjetskog rata, no, postoje brojna ne slaganja oko takve kronologije. Može se sumirati da je nacionalizam oblik kolektiviteta koji se temelji na jeziku, izraženom osjećaju zajedništva, kulturi, povijesti, mitovima, naciji, teritorijalnoj određenosti, nacionalnom identitetu, suverenitetu, očitom političkom planu, unificiranom zakonu i jedinstvenoj ekonomiji, a manifestira se kao ideologija, društveni, intelektualni i kulturni pokret te simbolički jezik pri čemu je svojstveno da ima za posljedicu, odnosno stvara specifičan centralizirani sustav(državu), kolektivni identitet(nacionalni) i posebnu vrstu društvenog entiteta kojeg nazivamo nacija. Pojam nacije okvirno možemo definirati kao zajednicu koja obitava na određenom teritoriju na kojem upražnjava sebi specifičan oblik kulture i društvenog uređenja koje se baziraju na zajedničkom jeziku, običajima i podrijetlu, mitovima i povijesti, te tradiciji, a unutar koje postoji konsenzus o reprodukciji vlastitih setova vrijednosti kao i želja za zajedništvom što je usustavljeno setom institucija. Pojam koji je usko vezan s pojmom nacije je pojam etnije koji je također pojam definiran kao zajednica čiji sudionici dijele jezik, podrijetlo, mitove i tradicije i obrasce ponašanja te obitavaju na zajedničkom prostoru. Razlika je da je nacija visoko institucionalizirana društvena tvorevina dok je etnija više temeljena na 'organskom' zajedništvu. Može se kazati da se koncept nacije ispoljava kroz nacionalni identitet. |
Sažetak (engleski) | This paper is concerned with representations of ethnic and national identities on the territory of Croatia and is mainly occupied with the difference between Croatians and Serbs. It searches through history the basis of conflict that has arisen in the last decades between two nations who share a lot of common history, similar language and once were part of the same federation. The methodology of paper relies strongly on theory of nationalism, theory of identity and theories of minority groups to try to reveal basic concepts and processes which are employed in formation of ethnic or national, but the analysis is made through interviews to show on particular cases how are the ethnic and national perceived, used and what is shaping them in real life. |