Budući da se u povijesti umjetnosti, pa tako i književnosti, ljepota ističe kao važan element u procjeni estetske vrijednosti, važno je odrediti što je s njenom suprotnošću – ružnoćom. Posljednjih se godina, u odnosu na neke ranija, tradicionalna gledišta, ističe kako umjetnička ružnoća može biti itekako cijenjena. Rad se u užem smislu bavi problemom odnosa ljepote i ružnoće, a ukazuje na granice koje pomiče estetika ružnoće, ponajprije kada djelo vrednujemo kao cjelinu, odnosno spoj značajne forme i sadržaja. Iako se rad u užem smislu bavi problemom estetike ružnoga, prikazat će se i veza između moralne i estetske vrijednosti. Kada govorimo o pitanju ružne umjetnosti te procjeni estetske vrijednosti dolazimo do pitanja umjetnosti i morala. U umjetničkim djelima, dimenzije ljepote i morala se oduvijek isprepliću, ponajviše se ružnoća smatrala odrazom nemoralnosti. Vidjet ćemo na Baudelairovom primjeru na koji način su povezane moralnost i estetika ružnoće. „Cvjetovi zla“ Charlesa Baudelairea, samim svojim oksimoronskim naslovom upućuju na brojne suprotnosti s kojima se možemo susresti čitajući sonete. Koliko jedno djelo puno oprečnosti i podvojenosti može dati dokazuje sama činjenica da je nepresušni izvor inspiracije i danas. Ovaj rad nastoji riješiti dva temeljna problema kroz analizu „Cvjetova zla“, a to su problem prikazivanja ružnoće u umjetničkom djelu i vrednovanje takvih djela te problem nemoralne umjetnosti, odnosno prikazivanja moralno upitnih stavova i ideja u umjetničkom djelu. Kada govorimo o vrednovanju umjetničkih djela, često je prisutan stav o tome da ružno i nemoralno štete umjetničkoj vrijednosti umjetničkog djela. Zalažem se za stav da nemoralni karakter umjetničkog djela ne mora nužno negativno utjecati na njenu intrinzičnu umjetničku vrijednost te estetsku kvalitetu, a gađenje kao osjećaj koji stvaraju ružna djela ne mora uopće biti smatran estetskom kategorijom. Tako sadržaji koji na prvi pogled mogu izgledati kao da su suprotstavljeni umjetničkoj vrijednosti zapravo mogu doprinijeti samoj umjetničkoj vrijednosti nekoga djela. Ponekad je loše napisano djelo gore nego ružno, a zbog toga je važan element u procjeni vrijednosti upravo estetsko iskustvo koje nam ono pruža.