U fokusu je rada odnos između potreba i prava djece iz pedagogijske perspektive. Cilj je razmotriti u čemu se sastoji pedagogijski pristup i koji su razlozi za njegovim promišljanjem. Polazi se od dvaju diskursa o djeci koji predstavljaju različite pristupe razumijevanju „djetetove dobrobiti” i „najboljeg interesa djeteta”, to su diskurs potreba i diskurs prava, a prepoznaju se u suvremenim znanstvenim pristupima psihologije i sociologije djetinjstva. Osnovna je ideja rada da je odnos potreba i prava (pasivnosti i aktivnosti, zaštite i participacije) iz pedagogijske perspektive plauzibilno promatrati kroz integraciju dvaju diskursa o djeci, nasuprot isključivim pristupima koji ističu prava, odnosno potrebe. U radu se opisuju diskursi potreba i prava s osvrtom na mjesto koje imaju u suvremenim raspravama u znanosti i u Konvenciji o pravima djeteta te se navode prigovori koji su im upućeni. Nakon konstatiranja pretežite isključivosti diskursa razmatra se pedagogijski pristup odnosu potreba i prava. Tvrdi se da on pretpostavlja defniranje ključnih koncepata – potreba i prava – iz perspektive odgoja te da ga je plauzibilno utemeljiti na integraciji diskursa. Teorijsko utemeljenje integracije diskursa pronalazi se u nekim postavkama duhovnoznanstvene pedagogije. Konačno, pokušaj pozicioniranja pedagogije kao znanosti u ovom problemu može doprinijeti razvoju pedagogijskog pristupa drugim fenomenima unutar istraživanja djetinjstva što bi rezultiralo prepoznatljivim doprinosom njegovu razumijevanju.