| Sažetak | Glavni cilj ovog rada je dati prikaz spoznaja o teškoćama socijalne integracije djece s ADHD sindromom a pitanje na koje se želi dati odgovor jest koje su i kako se očituju teškoće socijalne integracije djece s ADHD-om, koji su razlozi da do njih dolazi i koji su načini da ih se prevlada. Za potrebe rada će se provesti metode pretraživanja, čitanja i elaboriranja dostupne relevantne stručne literature eksperata koji se bave navedenom tematikom. Prilikom pretraživanja koristili su se znanstveni portali (Hrčak, Google znalac i bib.ibr.hr) te knjižnična građa Sveučilišta u Rijeci, Filozofskog fakulteta u Rijeci te Gradske knjižnice grada Rijeke i grada Zagreba. Dobivene spoznaje grupirane su u područja socijalne integracije djece s ADHD-om u obiteljskom okruženju, predškolskom odgojno – obrazovnom sustavu, školskom sustavu te odnosu s vršnjacima. U obiteljskom okruženju roditelji ističu da ADHD predstavlja nevidljivu teškoću, žale se na odnos društva spram djece s ADHD-om a teškoće koje manifestiraju njihova djeca poput impulzivnosti, hiperaktivnosti i nedostatka pažnje utječu na život cijele obitelji što može dovesti i do bračnog kraha. Neki navode i osjećaj krivnje te odgovornosti za ponašanje djeteta te se zbog toga nerijetko osjećaju socijalno determiniranima. U predškolskom sustavu djeca s ADHD-om manifestiraju motorički nemir, brzopletost, neusredotočenost i nestrpljivost. Nije rijedak slučaj da je već u toj dobi dijete „izbačeno“ iz vrtića. Iznimno je bitna kvaliteta rada odgajatelja kako bi dijete ostvarilo primjeren stupanj socijalne integracije. Djeca s ADHD-om u školskom okruženju manifestiraju poteškoće u slijeđenju pravila, organiziranju radnih materijala i prilagodbi zahtjevima grupe te se često osjećaju usamljeno što može rezultirati devijantnim ponašanjem. U vršnjaka djeca s ADHD-om nisu osobito omiljena zbog svoje sklonosti agresivnom ponašanju, nametanju mišljenja i nedostatku socijalnih vještina. Nerijetko sudjeluju u vršnjačkom nasilju i to u ulozi žrtve. Pružanje podrške moguće je ostvariti obiteljskom terapijom gdje se radi sa roditeljima i djetetom. Vrlo je važno određivanje rutine, pružanje optimalne pohvale i nagrade djetetu. Osim toga škola može pomoći djetetu na način da napravi specijalizirani plan rada za svako pojedino dijete sa ADHD-om u kojem će biti jasno naznačeni postupci i metode rada s djetetom. |
| Sažetak (engleski) | The main goal of this paper is to give the presentation of cognitions related to social integration difficulties of children with ADHD syndrome diagnosed, and the question which is to be answered is what are the difficulties, their manifestation, what are the reasons leading to those difficulties and ways to overcome it. The methods of searching, reading and elaborating available relevant professional literature of relevant experts will be implemented in this paper. During the search the following sources were being used: scientific portals (Hrčak, Google Scholar, and bib.ibr.hr), libraries of Rijeka university and Faculty of Philosophy, and public libraries of Rijeka city and Zagreb city. The cognitions being acquired by that research are grouped into following areas: family environment, preschool education system, school education system and relationship with peers. In a family environment, parents are declaring ADHD as "invisible difficulty", they are complaining about the bad relationship that society has towards children with ADHD diagnosed, and difficulties manifested by their children like impulsiveness, hyperactivity, and lack of attention are affecting the whole family which can lead to marriage crash. Some parents feel guilty and responsible for children behavior and, consequently, social determined. In the preschool education system children with ADHD diagnosed are manifesting the motor disorder, hastiness, lack of attention and impatience. It is not a rare case of children being "ejected" from preschool education institution in that age. The quality of educators is exceptionally important for achieving an appropriate level of children social integration. In the school education system, children with ADHD diagnosed are manifesting difficulties in following rules, work material organization, and group demands adjustments which can lead to deviant behavior and a feeling of loneliness. Children with ADHD are not favorites of peers because of their tendency to violent behavior, imposition of their own opinions, and lack of social skills. They often participate in peer violence as a victim. Support is possible through family therapy which includes both parents and the affected child. Determining the routine and providing optimal praise and reward to the affected child is of great importance. Besides that, a school can help in a way of making a special work plan for each child with ADHD with clearly determined methods and procedures of work. |
