U ovome smo se radu posvetili posljednjem romanu F. M. Dostojevskog Braća Karamazovi. U radu se daje analiza spomenutog romana s naglaskom na likove i njihov životni put. Javlja se kriminalistička fabula koja podrazumijeva ocoubojstvo koje je počinio jedan od četvorice sinova Fjodora Pavloviča Karamazova, i to njegov nezakoniti sin Smerdjakov. Dmitrija je najstariji sin Fjodora, čovjek koji je vrlo osjećajan i strastven. Tu je i Aljoša, ponizan kršćanin nasuprot kojega stoji ateist i nihilist Ivan. Javlja se i starac Zosima, koji prikazuje suprotnu stranu Krista od one koju prikazuje Ivan, a za Aljošu predstavlja duhovnog oca. U radu je bilo riječi o Legendi o velikom inkvizitoru. To je priča koju priča Ivan Aljoši, a govori se o silasku Krista među narod. Radnja te priče događa se u 16. stoljeću, a smještena je u Španjolsku u grad Sevillu. Ivan kroz tu priču govori o slobodi, o Državi. Također, spomenuli smo jedan od glavnih argumenata koji Ivan navodi za svoj ateizam, a to su patnje djece. On govori da može razumjeti patnju odraslih, ali da je slab na patnju djece. U radu se govori i o slojevima koje možemo uočiti u romanu. Jedan od njih je karamazovština, a označava moralnu raskalašenost pojedine osobe. Drugi je sloj psihološko-kriminalistički sloj, a sastoji se od kriminalističke fabule koja je podređena razotkrivanju karaktera likova. Kada govorimo o religiozno-filozofskom sloju, valja spomenuti Legendu o velikom inkvizitoru, Aljošu kao poniznog kršćanina te utjecaj Nietzschea na Dostojevskog. Na kraju, valja spomenuti socijalnu, tužnu notu ovoga romana, a to je sudbina obitelj Snjegirov.