Jedna od karakteristika umjetnosti jest da je ona eksperimentalna – istražuje, analizira, uključuje nove medije, materijale i načine rada te donosi inovativna rješenja prikazivanja, izražavanja i rada. Umjetničko eksperimentiranje u suvremenoj tehnologiji jedan je od mogućih smjerova eksperimentiranja, koje tehnologiju koristi kao umjetnički, estetski i izražajni medija. Ovaj se rad bavi umjetničkim eksperimentima u novom elektronskom mediju 20. stoljeća - televiziji, odnosno videu – koji su rezultirali apstraktnim titravim elektronskim slikama i nedefiniranim zvukom, nastalima neuobičajenim načinima korištenja televizijske i video tehnologije, te njihovim proširenjima na eksperimentalne video multimedijalne radove: video instalacije, ambijente i performanse. Primjeri takve umjetnosti su radovi Nam June Paika, Steine i Woodyja Vasulke iz svijeta te Ivana Marušića Klifa iz Hrvatske. U ovom se radu eksperimentalna video i multimedijalna umjetnost prezentira u okviru povijesnog pregleda eksperimentalnih tehnoloških umjetnosti 20. stoljeća, kao njezinih prethodnika. Ključni momenti toga su: futuristička teorija dinamizma i bruitizma, dadaistički eksperimentalan rad i uvođenje ne-umjetničkih predmeta, poistovjećivanje umjetničkog i inženjerskog rada te korištenje modernih industrijskih materijala u konstruktivizmu i eksperimentalnoj školi Bauhaus. Zatim, izrazito istraživački ustrojen rad, korištenje tehnoloških i elektronskih materijala te proširivanje statične umjetnosti na pokretnu i ambijentalnu umjetnost u kinetičkim i luminokinetičkim ostvarenjima neokonstruktivističkih umjetnika sredine stoljeća i posebno njihovo koncentriranje oko pokreta Novih tendencija koje donose proširenja na kompjutersku umjetnost. Također se izdvajaju, njima usporedni, eksperimenti Johna Cagea, Roberta Rauschenberga i umjetnika Fluksusa u novim elektronskim medijima televizije i videa koji su nastavljeni u eksperimentalnim video instalacijama i performansima konceptualnih umjetnika druge polovice 20. stoljeća.