Reprezentacija žena u književnosti ponajprije je važna iz razloga što su žene, kako u književnosti, tako i u povijesti, bile nepravedno pogrešno predstavljane i interpretirane. Njihova je književna ostavština negirana te su svođene na uglavnom bezimene citate i skrivanje iza muških pseudonima radi boljeg prihvaćanja u društvu. Romani Jane Eyre i Tessa iz porodice d'Urberville primjeri su romana 19. stoljeća, a na njima se i temeljila rasprava o reprezentaciji žena. Uz nazive ovih romana neizbježno se veže i pojam viktorijanskog doba, razdoblja u povijesti Velike Britanije koje je iznjedrilo velike promjene, ponajprije na gospodarskom planu, a potom i na planu ženskih prava. Dakle, 19. stoljeće doba je prvih feminističkih nazora koji se javljaju upravo u djelima nekih književnica, poput Charlotte Brontë, autorice Jane Eyre. Thomas Hardy predstavnik je potpuno druge generacije autora, no Tessa je prožeta sličnim osjećajima koji obuhvaćaju i Jane Eyre unatoč tridesetogodišnjoj razlici koja se ispriječila između ova dva djela. Za prepoznavanje reprezentacije žena, važno je sagledati ideološku funkciju pripovjedača te njegov položaj da bi se utvrdile razlike i sličnosti ovih dvaju djela. Feministička kritika angloameričkog kruga 20. stoljeća važan je faktor u uočavanju tih pojedinosti prvenstveno zbog toga što se te feministkinje bavile ovakvim i sličnim temama u engleskoj književnosti. Njihova je percepcija važna i zbog toga što postavlja temelj nekim budućim istraživanjima na ovom polju književnosti i žena 19. stoljeća.