Ovaj je rad posvećen portretnoj skulpturi Alessandra Algardija (Bologna, 1598. – Rim, 1654.), vodećeg kipara klasicističke struje talijanskog baroka. Kada je riječ o skulpturi 17. stoljeća, niti jedan se umjetnik ne može usporediti s Gian Lorenzom Berninijem (Napulj, 1598. – Rim, 1680.), čija je radionica, odnosno studio zasjenila sve ostale u Rimu pa tako i onu Algardijeveu i Duquesnoyevu. No, Alessandro Algardi je zahvaljujući podjednako svojoj inovativnosti, ali i eklektičnosti uvelike pridonio širenju novog vala baroknog klasicizma ne samo u Bologni, već i u drugim umjetničkim središtima Italije. Dolaskom u Rim okušao se u monumentalnim narudžbama (Grobnica pape Lava XI., reljef pape Lava Velikog i Atile u bazilici sv. Petra). Njegovom talentu za realistično prikazivanje likova mnogi su se divili pa se najviše proslavio upravo u portretnoj skulpturi. Njegovi portreti, kao i figure manjeg formata odišu jednostavnošću koja je prožeta diskretnom, ali uvijek prisutnom osjetljivošću za oblikovanjem detalja na licima kao i na draperiji. To se najbolje vidi na bistama koje je napravio u zrelom razdoblju stvaralaštva, gdje je njegov talent za što realističnije prikazivanje osoba bio najvidljiviji.