U dvadesetom stoljeću diljem Europe su se počele razvijati nove ideje, stilovi i žanrovi. U takvom duhu počele su se razvijati i ideje o Dubrovačkim ljetnim igrama kao manifestaciji za očuvanje hrvatske kulturne baštine. Predstave su se održavale na otvorenim pozornicama grada. Ideja se nakon raznih pokušaja ostvarila tek 1950. godine Ministarstvo za prosvjetu i kulturu Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu koje je donijelo odluku o osnutku Dubrovačkih ljetnih igara odnosno Dubrovački festival dalmatinskih kazališnih igara od 16. do 18. stoljeća koje će trajati u periodu od 8. do 21. rujna 1950. Jedno od glavnih književnika na repertoaru je bio Marin Držić čije su se ambijentalne drame savršeno uklapale u arhitekturu grada. Marin Držić rođen je u Dubrovniku, a bio je pjesnik, komediograf i glumac. Rođen je u trgovačkoj obitelji s mnogo novčanih problema što je obilježilo cijeli njegov život. Upravo zbog financijskih odlazi iz Dubrovnika, studira u Sieni, boravi u Anconi, Beču i Firenzi. Poznat je i po pismima koje je slao obitelji Medici za pomoć u svrgavanju vlasti u Dubrovniku. Umire u Veneciji 1567. godine. Za njih je ostavio brojna djela poput Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca, Hekuba... Bio je poliglot što nam dokazuju i njegova djela u kojima se isprepliću hrvatski, dubrovački govor, talijanski, latinski i turski. Upravo na nesporazumu između likova koji govore različitim jezicima temelji se njegova komičnost. Jezik nam svjedoči i o situaciji u Dubrovniku u šesnaestom stoljeću. Naime bilo je to sjecište brojnih kultura i civilizacija. Držić je svoje likove smjestio u stvarna mjesta u svome gradu, osobito o tome nam svjedoči Novela od Stanca. Imena i opisi mjesta u komedijama nam omogućuju da rekonstruiramo sliku Dubrovnika iz Držićeva doba.