Bašćanska ploča nastala je s prijelaza 11. na 12. stoljeće, što potvrđuje i prijelazni tip glagoljice kojim je pisana. Ploča predstavlja darovnicu hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira koji je benediktincima, nastanjenim u opatiji Svete Lucije, u mjestu Jurandvor, u neposrednoj blizini Baške na otoku Krku, darovao ledinu na kojoj su oni podigli istoimenu crkvu. Sam čin darovnice uklesan je na vapnenačku kamenu ploču velikih dimenzija: dužine 199 cm, visine 99,5 cm i debljine 9 cm, a na njoj se nalazi 13 redova s 400 slova i 100 riječi isklesanih glagoljicom. Ploča je izvorno kao lijev plutej oltarne pregrade (septuma) stajala u crkvi Svete Lucije u Jurandvoru, a kasnije je postavljena na pod, kao nadgrobna ploča gdje je na nju prvi puta 1851. godine, kao na zanimljiv filološki spomenik, upozorio tadašnji bogoslov Petar Dorčić. Ploča se danas čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a njezinu kopiju možemo pronaći na izvornome mjestu njezina pronalaska. Benediktinci su znatno doprinijeli književnoj baštini ostavivši za sobom višestoljetnu književnu djelatnost kojoj se i danas pristupa s izrazitim zanimanjem.