| Sažetak | Ovaj rad bavi se pojmom biopolitike Michela Foucaulta, odnosno njenom neoliberalnom inačicom te načinom na koji populacija biva upravljana specifičnim tehnikama moći. Počevši od pojma biomoći koja se uz liberalizam kao umijeće upravljanja oblikuje
početkom osamnaestog stoljeća, opisano je kako je uslijed značajnih društvenih promjena poput industrijskog razvoja te rasta populacije bilo potrebno uspostaviti nove tehnike moći koje će održavati produktivnost populacije, prvenstveno se baveći njenim biološkim životom, u čemu značajnu ulogu ima medicina. Nadalje, razvoj tržišta dovodi do pitanja individualnih sloboda
te ograničavanja moći države. Ona otvara prostor tržištu te je njena moć usmjerena na proizvodnju produktivne populacije, na očuvanje sloboda, ali i sigurnosti. No nakon tijekom velikih društvenih kriza koje su obilježile dvadeseto stoljeće, takva uloga države sve se više propituje. Pojavom neoliberalne teorije koja uz pomoć raznih interesnih skupina dobiva sve više prostora, dolazi do sve veće privatizacija javnih dobara te se naglasak sve više stavlja na „rasterećenje“ države od odgovornosti za pojedince, kako bi se njeni troškovi što više umanjili. Diskurs neoliberalne ideologije usmjeren je na pojedince kao nositelje odgovornosti, oni su ti koji bi sebi trebali omogućiti sigurnost i slobodu. Stoga je biopolitika kao tehnika moći koja upravlja ljudima kao populacijom zadobila novi, privatizirani oblik. Ima sve veću ulogu u privatnoj sferi života, u kojoj pojedinci sami procjenjuju i odgovaraju na rizike i opasnosti s kojima bi se mogli suočiti, što uključuje i načine očuvanja vlastitog zdravlja. Te načine pak
diktira tržište uz pomoć države. Posljedice privatizacije javnih usluga poput onih zdravstvenih posebno su vidljive u državama koje su nekada garantirale osiguranje za svoje stanovnike. To se ponajviše odnosi na postsocijalističke države, među kojima je i Hrvatska. Sustavna privatizacija zdravstvenog sustava nije uspjela rasteretiti državne troškove, već je dovela do još
većeg opterećenja zdravstva što je vidljivo u nedostatku medicinskog osoblja te sve dužim listama čekanja, nedostatku bolničke opreme i slično. Zdravstvo je u takvom stanju zatekla pandemija koronavirusa tijekom koje je postalo očito da su sustavna individualizacija i privatizacija neodržive. Cjelokupno se stanovništvo suočilo sa situacijom u kojoj su najpotrebniji bili mehanizmi koji će što većem broju ljudi omogućiti sigurnost s obzirom na to da pojedinačna sigurnost u pandemiji te drugim visokorizičnim situacijama, ovisi o kolektivnoj. |
| Sažetak (engleski) | This paper deals with Michel Foucault's concept of biopolitics, i.e. its neoliberal version and the way in which the population is governed by specific techniques of power. Starting with the concept of biopower, which along with liberalism as the art of government takes shape at the beginning of the eighteenth century, it is described how, due to significant social changes such as industrial development and population growth, it was necessary to establish new techniques of power that will maintain the productivity of the population, primarily dealing with its biological life, in which medicine plays a significant role. Furthermore, the development of the market leads to the issue of individual freedoms and limiting the power of the state. State opens up a space for market, and its power is focused on the production of a productive population, on preserving freedom, but also security. But after the great social crises that characterized the twentieth century, such a role of the state is increasingly being questioned. With the emergence of neoliberal theory, which was gaining more and more space with the help of various interest groups, there is an increasing privatization of public goods, and even more emphasis is placed
on "relieving" the state of responsibility for individuals, in order to reduce it's costs as much as possible. The discourse of neoliberal ideology is focused on the individuals as the bearers of responsibility - they are the ones who should provide themselves with security and freedom. Therefore, biopolitics as a technique of power that governs people as a population has acquired a new, privatized form. It has an increasing role in the private sphere of life, in which individuals assess and respond to the risks and dangers they might face, which includes ways to preserve their own health. These ways are dictated by the market with the help of the state. The consequences of the privatization of public services such as healthcare are particularly visible in countries that once guaranteed insurance for their residents. This mostly applies to
post-socialist countries, including Croatia. Systematic privatization of the healthcare system failed to relieve state from costs, but led to an even greater burden on healthcare, which is evident in the lack of medical staff and all the longer waiting lists, lack of hospital equipment and so on. Healthcare was caught in such a state by the coronavirus pandemic, during which it became obvious that systematic individualization and privatization are unsustainable. The entire population faced a situation in which the most necessary were mechanisms that would provide security to as many people as possible, given that individual security in a pandemic and other high-risk situations depends on collective security. |
