U ovom je radu dan kritički prikaz prava na samoodređenje u kontekstu filozofske rasprave o imigraciji. U toj se raspravi pravo na samoodređenje uglavnom promatra kao temelj prava suverenih država na kontrolu i ograničenje imigracije. Argument iz samoodređenja za ograničenje imigracije – koji se poziva na pravo zajednice da se odredi i zaštiti određena dobra poput nacionalne kulture, prava na udruživanje ili prava vlasništva građana – počiva na specifičnoj interpretaciji samog prava na samoodređenje. Samoodređenje se u ovim raspravama promatra kao pravo koje je tijesno povezano s pravom na kontrolu i definiranje članstva zajednice, odnosno s pravom na kontrolu karakteristika zajednice i njezina budućeg razvoja. Ovoj interpretaciji prava bit će suprotstavljena interpretacija samoodređenja kao prava na samoupravljanje koja ne uključuje kontrolu nad članstvom kao bitan element. Time će se otvoriti prostor za propitivanje daljnjih implikacija ovakve interpretacije prava na samoodređenje u kontekstu rasprave o imigraciji.