Ovaj rad bavi se analizom Morlačke triologije Ivana Aralice, koju čine romani Put bez sna, Duše robova i Graditelj svratišta, točnije novopovijesnim elementima romana. Svaki od novopovijesnih elemenata posebno je izdvojen i objašnjen. Rad je podijeljen u dva djela. U prvom djelu prikazuje Ivana Aralicu, pisca romana i njegov rad na historiografiji. Pojašnjeno je što Aralicu navodi upravo na povijesne teme te istaknuto što za njega kao pisca predstavlja povijest s jedne, odnosno suvremenost s druge strane. Drugi dio rada posvećen je novopovijesnim elementima romana. Novopovijesnost se očituje u tome što se u romanima javljaju ''likovi od krvi i mesa'', stvarni povijesni likovi. Aralica se trudi oživjeti karakter svojih likova, duh vremena u kome likovi žive, što uvelike određuje njihovo ponašanje i djelovanje, a samim time, određuje i njihovu sudbinu. U Araličinim djelima često ima stvaralačkih pobuda da se pojedine epozode slikarski zahvate i poetski oblikuju sredstvima lirske imaginacije i sugestivne slikovitosti. U njega je izraženo osjećanje za prirodu, opisi njegovih krajolika su slikoviti. Slike prostora u kojim se kreću likovi su u golom i strogom ambijentu kamenog krajobraza, u difuznoj boji blage svjetlosti, naglašene lirskom simbolikom. Aralica je pisac koji je po tematici vezan uz vlastiti zavičaj, na prvi pogled njegova proza nosi i neka obilježja regionalističke književnosti, no kroz motive impregnirane lokalnim koloritom doseže do razine univerzalnog kazivanja o ljudskoj egzistenciji, o temeljnim kategorijama unutar kojih se ona aktalizira.