Pariška mirovna konferencija (1919-1920) imala je zadatak uspostave svjetskog mira nakon razornog Prvog svjetskog rata. Na Konferenciji se javlja neočekivan problem koji je stvarao česte sukobe između sudionika i koji je ugrozio uspostavljanje svjetskog mira, a to je bilo Jadransko pitanje. Ovaj rad će se baviti razlozima zašto je Jadransko pitanje postalo nerješivim u Parizu i argumentirati će da su glavni uzroci tome suprotstavljeni interesi sudionika Pariške mirovne konferencije i Riječka problematika. Argumentiranje ovog rada će se temeljiti na analizi zapisa sa Konferencije, na novinskim izdanjima iz 1919. godine i na recentnim knjigama i znanstvenim člancima tako da se ukomponiraju stariji i moderniji zapisi i istraživanja koje imamo o ovoj temi. U suprotstavljenim interesima sudionika konferencije u radu će se posebno izdvojiti predsjednik SAD-a Woodrow Wilson kao zaštitnik interesa Kraljevstva SHS protiv iredentističkih želja Talijana kao jedan od važnijih čimbenika koji su otežavali rješavanje Jadranskog pitanja. Ipak, ovaj rad će argumentirati da je najvažniji čimbenik u ovoj raspravi bila Riječka problematika. Rijeka je stvorila nerješivu problematiku u Parizu zbog svojeg ekonomskog značaja za Europu, zbog etničke podijeljenosti njezinog stanovništva i zbog mnogih političkih faktora koji su se odvijali u gradu za vrijeme Pariške mirovne konferencije. Za dokazivanje teze ovog rada spojit će se obrađeni suprotstavljeni interesi sudionika Konferencije zajedno sa analizom Riječke problematike u poglavljima koja će obrađivati predložena rješenja za Jadransko pitanje na Pariškoj mirovnoj konferenciji u kojima će se prikazati i dokazati sama nemogućnost dolaska do rješenja na ovo pitanje. Istraživanje ovog rada je učinjeno u svrhu stvaranja novih zaključaka i dodatnog poticanja diskursa o epizodi u povijesti koja već više od sto godina fascinira povjesničare kao i mnoge druge.