Matija Vlačić Ilirik (1520. – 1575.) bio je poznati povjesničar, filozof, filolog i teolog. Rođen je 3. ožujka 1520. godine u istarskom gradiću Labinu koji je tad bio pod mletačkom upravom. Svoje obrazovanje nastavlja upravo u Veneciji gdje po prvi puta dolazi u dodir s reformacijom. Slušajući savjet svog strica Balda Lupetine, koji je kasnije skončao u rukama Inkvizicije, Vlačić odlazi u njemačke zemlje Svetog Rimskog Carstva gdje završava studij hebrejskog i grčkog te započinje svoju karijeru sveučilišnog profesora. U njemačkim zemljama Vlačić je upoznao Martina Luthera i njihovim prijateljstvom započinje razdoblje Vlačićeve intenzivne reformatorske djelatnosti. Najpoznatiji Vlačićevi pothvati u širenju i očuvanju reformacije bili su rad na osnivanju sveučilišta, spisateljska djelatnost, ali i sudjelovanje u u protestantskim sporovima koji nastaju nakon Lutherove smrti. Može se reći da je Vlačić ostao upamćen ponajviše po svojoj spisateljskoj djelatnosti i djelima kao što su Magdeburške centurije i Katalog svjedoka istine koje je njegovo najpoznatije i najčitanije djelo, a sastoji se od svjedočanstava svjedoka koji su tijekom stoljeća progovarali o iskvarenosti Svete Stolice te pozivali na vraćanje originalnoj, neiskvarenoj vjeri kao što to čini i sam Vlačić.