Europska dimenzija u obrazovanju tema je kojom su se tvorci europskih obrazovnih politika intenzivnije počeli baviti 70-ih godina prošlog stoljeća. Interes za europsku dimenziju u obrazovanju u hrvatskim znanstveno-istraživačkim krugovima zamjećuje se u posljednja dva desetljeća, a posebice nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. U ovoj se monografji istraživanju europske dimenzije u obrazovanju pristupa se iz dviju perspektiva – teorijske i empirijske. Teorijski dio monografje donosi prikaz tijeka razvoja Europske unije i njezinih institucija te razvoja koncepta europske dimenzije u obrazovanju kroz inicijative Europske unije. Iako iz teorijske perspektive pojmovno određenje europske dimenzije predstavlja svojevrstan izazov, može se reći da europsku dimenziju u obrazovanju određuju specifčna znanja i vještine koje obrazovanje treba pružiti učenicima kao i svim obrazovno-odgojnim djelatnicima kako bi osvijestili i prihvatili prednosti i izazove života u Europskoj uniji. Empirijskim istraživanjem koje se u ovoj monografji prikazuje ispituju se stavovi i percepcija Europske unije i europske dimenzije u obrazovanju među populacijom školskih pedagoga u Hrvatskoj. Školski pedagog smatra se najšire profliranim stručnim suradnikom u interdisciplinarnom timu koji u školi ostvaruje razvojnu pedagošku djelatnost. U tom kontekstu smatra se da su upravo školski pedagozi najodgovorniji za implementaciju ovoga koncepta u neposrednu obrazovno-odgojno i pedagošku djelatnost škola. Rezultati istraživanja pokazali su da se pedagozi smatraju djelomično informiranima te jednako tako dijelom kompetentnima za raspravu i uključivanje sadržaja europske dimenzije obrazovanja u svoj rad. Rezultati upućuju na razmjerno slab doprinos studijâ pedagogije u informiranju o europskoj dimenziji u obrazovanju. Međutim, pedagozi školu prepoznaju kao značajno mjesto za postizanje zadanih ciljeva europske dimenzije u obrazovanju. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na to da će proces uključivanja europske dimenzije u obrazovno-odgojni sustav Republike Hrvatske biti dugotrajan, međutim, ohrabruju afrmativni stavovi i spremnost školskih pedagoga na uključivanje ovoga koncepta u svoje svakodnevne profesionalne aktivnosti.