Rad se bavi teorijom i analizom upitnih rečenica u novinskim naslovima. Proučavajući teoretski dio o upitnim rečenicama može se zaključiti da su upitne rečenice nedovoljno istražene u hrvatskome jeziku. Milan Mihaljević (1995; 2011) upozorava na nedovoljnu istraženost pitanja navodeći razlike između upitnih rečenica i pitanja. Pitanje je, prema njegovim riječima, govorni čin kojim se nešto pita, dok je upitna rečenica sintaktička konstrukcija s obilježjem. Upitno je obilježje jako i mora biti glasovno ostvareno pomoću posebne upitne intonacije. Mihaljević je podijelio pitanja na nekoliko osnovnih vrsta na kojima se temeljila analiza upitnih rečenica u ovome radu: jestno-niječna pitanja, dopunska pitanja, posebna, alternativna te ječna pitanja. U novinarskim naslovima najviše se pojavljuju jestno-niječna pitanja, a najmanje dopunska i ječna. Primjeri naslova jestno-niječnih pitanja informiraju čitatelja o sadržaju članka te mu donose informacije o tekstu. Najčešći naslovi su označeni upitnom česticom li. Također često se ponavljaju i posebna pitanja, najčešće sa upitnom zamjenicom tko ili što.