Ovim se radom nastoje povezati fonologija, znanstvena disciplina koja proučava kako jezik iskorištava glasovni materijal radi komunikacije, i afazija, poremećaj govora nastao uslijed oštećenja mozga. S obzirom na interakciju neuroznanosti i fonologije, u ovom smo istraživanju koristili mnoga istraživanja i radove stručnjaka iz različitih prirodnih i društvenih znanosti, a sve ciljem da utvrdimo na koji način poremećaji govora ograničavaju korisnike jezika da se uspješno služe istim. Primjenom različitih metoda stručnjaci su uspjeli uočiti koja oštećenja uzrokuju određene poteškoće, a zahvaljujući radovima Romana Jakobsona, Harolda Goodglassa i drugih ovaj je obostrani utjecaj između znanosti i poremećaja detaljno istražen i potkrijepljen dokazima i primjerima. S obzirom da se radi o temi koja nije usko vezana uz fonološka istraživanja još uvijek postoje određene nedoumice oko svih posljedica koje ova vrsta poremećaja vrši na ljudsku sposobnost upravljanja govorom. Ovim ćemo se radim pokušati približiti glavnim poteškoćama te predstaviti u kojem obimu oštećenja utječu na ispravnu komunikaciju. Slijedeći istraživanja Romana Jakobsona, na primjeru fonološkog enkodiranja i dekodiranja, predstavit ćemo neke osnovne prepreke s kojima se suočavaju osobe s dijagnosticiranom afazijom,a usko su vezane uz usvajanje fonoloških načela.