„Tko je bio Reinhold Rossig? Arhitekt, slikar, komunist, bauhausovac.“– te rečenice, koje je Waltraud Rossig 1981 zapisala u ručno pisanoj biografiji o svome pokojnome suprugu Reinholdu, bile su među prvima koje sam pročitala o njemu. Cijeli niz događaja doveo je do toga da su moja prva iskustva u arhivskom i, usudit ću se reći, znanstvenom radu, bila posvećena upravo njemu. Čitatelja može začuditi što je rad predan na Odsjeku za povijest umjetnosti u Rijeci koncipiran tako da je svega ovih nekoliko redova na hrvatskome jeziku, a ključni dio na njemačkom. Objasnit ću nizom događaja – naime, rad je nastajao tijekom mojega prvoga radnoga iskustva u Njemačkoj, državi čiji su jezik i književnost moj drugi studijski smjer. Taj se sedmomjesečni rad odvijao dijelom u kultnim prostorima Gropiusove zgrade Bauhausa u Dessauu te u zgradi bivše, za mještane vjerojatno isto tako kultne pivovare, u kojoj je smješten arhiv Zaklade Bauhaus Dessau. Nakon stečenoga povjerenja djelatnika arhiva, u ruke sam dobila opus koji me svojim obujmom i složenošću na prvi pogled uspio uplašiti. Radi se o opusu koji se u arhivu nalazi već izvjesno vrijeme i tijekom godina je velikim dijelom obrađen, a djelomice ga je nekolicina započela obrađivati. U trenutku kad sam počela raditi na opusu, inventariziranih objekata bilo je oko tri tisuće, a ukupan se broj penje na oko četiri tisuće. Većinu opusa čine skice raznih motiva – količinski prevladavaju skice iz zarobljeništva; nadalje akvareli, slike u tehnikama ulja na platnu i tempere te arhitektonski nacrti. Osim, uvjetno rečeno, umjetničkog dijela opusa, sačuvano je i mnoštvo dokumenata od rodnoga do smrtnoga lista, svjedodžbi i diploma, pisama, razglednica i sl. Velik dio opusa čine fotografije u pozitivu i/ili negativu koje prikazuju njegove vlastite radove – od kojih neki nisu sačuvani u originalu – te trenutke iz njegovoga života. Preduvjet za napisati rad bio je 'dovesti građu u red', što znači pregledati inventarizirane radove, pronaći, pregledati, sortirati i inventarizirati neobrađenu građu. Djelomice je postojala potreba i za revalorizacijom inventarizirane građe. Da bi sve to bilo moguće, morala sam početi učiti novo pismo, učiti nanovo o Bauhausu, povijesti i kulturi Njemačke, a sve naročito u razdoblju od 1903. do 1979., godinama života Reinholda Rossiga...