Kako bi školski sustavi bili u skladu s zahtjevima koje 21. stoljeće nosi, potrebno je pridavati više pažnje poticanju i razvijanju kreativnog mišljenja u učionicama. Prakticiranje kreativne nastave će osigurati da učenici ostvare svoje stvaralačke afinitete i da nakon školovanja budu osposobljeni razmišljati kreativno. Na samom početku rada su definirani osnovni pojmovi, kreativnost i stvaralaštvo, kako bi ostatak rada bio razumljiv. Kreativnost je objašnjena kao sposobnost stvaranja i skup osobina koje pojedinac mora imati da bi stvorio kreativni produkt. Potom je u radu riječ o kreativnom mišljenju, koje čini osnovnu karakteristiku svih kreativnih pojedinaca. Raščlanjeno je divergentno od konvergentnog mišljenja i zatim se u radu govori o pristupima kreativnosti. Sljedeće poglavlje obrađuje nastanak kreativnog društva kroz povijest i pojavu škola za kreativnost. U nastavku je obrađena pojava potrebe za kreativnim nastavnikom, karakteristike koje isti mora imati i njegova uloga u poticanju kreativnosti kod učenika kroz nastavu. Na to se odmah nadovezuje i objašnjenje deset modela kreativne nastave, nakon čega slijedi poglavlje o kreativnom učenju i poučavanju u kojem su ti pojmovi definirani i razgraničeni te dolazi do objašnjenja kako ih prakticirati u nastavi. Zatim su navedene i detaljnije objašnjene tehnike kreativnog mišljenja koje su najprikladnije za korištenje u nastavi te su objašnjeni brojni načini na koje se kreativno mišljenje može poticati i razvijati kroz nastavu. Naposljetku je istaknuta važnost vrednovanja kreativnosti u nastavi jer se jedino kroz odgovarajuće priznavanje i pozitivnu evaluaciju kreativnog rada učenike na isti ohrabruje.