Rad se bavi odnosom sporta i nacionalizma. Identificira postavke nacionalizma i nacionalne identifikacije koje se na specifičan način u praksi dovode u vezu sa kontekstom hrvatskog sporta. Sport kao polje smješta se na poziciju modernog i vrlo dostupnog fenomena te ga se također ograđuje od nemjerljivo manje politiziranog aspekta igre. Razrada proučava kako se preko sportskih i navijačkih praksi osnažuju temelji hrvatskog nacionalizma odnosno prati procese simboličke imaginacije zajednice preko agresivnih razlikovanja u samom polju sporta, koje je, na razini kapitalističkih silnica, smješteno „uz bok“ poljima poput umjetnosti ili znanosti. Hrvatski sport je u radu smješten u poseban povijesni i društveni značenjski okvir prema kojem pratimo korelaciju nastanka države i ulogu sporta kao „motora nacije“ u samim državotvornim godinama. Također, rad prati ulogu političkih elita u „pročišćavanju“ etničke zajednice i načine usustavljenja poželjnog nacionalnog identiteta preko ideologizacije sporta. Predstavljaju se primjeri koji pokazuju tradiciju političke manipulacije koja traje do danas čime se pokazuje problematični kontinuitet negativnih manifestacija koje pomažu etiketiranju profašističkih obilježja same države. Na kraju, uz teoretski pristup komemorativnim praksama i sjećanju te uz proučavanje navijačkih praksi mikrozajednice, rad vrlo dobro pokazuje zašto je upravo polje sporta koristan i problematičan spremnik značenja u procesu antagonističke identifikacije čiji je cilj osnaživanje simboličke zajednice preko ritualno suprotstavljene drugosti.