Prema neuropsihologijskoj teoriji ličnosti – Teoriji Osjetljivosti na Potkrepljenja (TOP) postoje tri temeljne dimenzije ličnosti koje su rezultat varijacija u aktivaciji tri zasebna neuralna kruga u mozgu; Bihevioralni Aktivacijski Sustav (BAS) koji se nalazi u sklopu dopaminergičkog sustava u mozgu koji je zadužen za sva ponašanja pristupanja okolini s ciljem pribavljanja resursa potrebnih za preživljavanje i reprodukciju; Sustav Borbe/Bijega/Blokiranja (BBBS) koji je povezan s aktivacijom limbičkog sustava i moždanog debla, a predstavlja mehanizam obrambenih ponašanja važnih za preživljavanje; te Bihevioralni Inhibicijski Sustav (BIS) koji se veže uz aktivaciju septohipokampalnog kruga koji generira stanje anksioznosti u situacijama podjednake aktivacije BAS i BBBS. Cilj anksioznosti je stvoriti nelagodno afektivno stanje kojim bi se potaknulo brže donošenje odluke, tj. razrješenje konflikta kao posljedica istovremene aktivacije BAS-a i BBBS-a. Ove dimenzije ličnosti se mjere putem upitnika, tj. samoprocjena. Trenutno postoji više upitnika koji se koriste za mjerenje dimenzija TOP. Problem je što se rezultati različitih upitnika interpretiraju pod pretpostavkom da se međusobno ne razlikuju. Međutim, ranije provedena istraživanja upućuju na sustavne razlike među njima. Trenutno ne postoje radovi koji ispituju razinu podudarnosti upitnika TOP, što priječi daljnji razvoj ove teorije. Glavni istraživački problemi koji se razmatraju u sklopu ove disertacije su; (a) ispitati mjere li postojeći upitnici TOP konstrukte na jednak način, te shodno tomu; (b) ispitati opravdanost generalizacije zaključaka ranije provedenih istraživanja u kojima su se koristili različiti upitnici i (c) koliko je svaki od tih upitnika u skladu s teorijskim pretpostavkama. Kako bi se odgovorilo na postavljene probleme, provedeno je šest istraživanja kojima su se testirale četiri hipoteze. U sklopu disertacije nalaze se istraživanja koja uključuju eksperimentalnu manipulaciju s ciljem izazivanja reakcija, te zatim ispitivanja povezanosti osobina ličnosti s intenzitetom izazvanih emocionalnih i motivacijskih reakcija, kao i klasična korelacijska istraživanja koja se baziraju na usporedbi upitnika TOP s drugim upitnicima. Rezultati su se analizirali nizom različitih oblika regresijskih, te konfirmatornih faktorskih analiza i strukturalnog modeliranja. Prva hipoteza ove disertacije glasi da upitnici ne mjere dimenzije TOP-a na jednak način, zbog čega je ispitana konvergentna i divergentna valjanost pet najkorištenijih upitnika TOP. Na uzorku od 821 ispitanika konfirmatorna faktorska analiza je pokazala da; (a) se upitnici razlikuju u operacionalizaciji BAS skala što je rezultiralo s detektiranjem četiri različite operacionalizacije BAS-a; (b) operacionalizacija skale Borbe ne odgovara teorijskim pretpostavkama; (c) BIS i BBBS skale konvergiraju u većem stupnju. Generalno, rezultati govore u prilog prvoj hipotezi. Drugom hipotezom se pretpostavilo kako će različiti upitnici TOP različito predviđati obrambene reakcije u prijetećim situacijama. Na uzorku od 1082 ispitanika korišteno je četiri upitnika TOP i samoprocjena obrambenih ponašanja. Rezultati regresijske analize ukazuju na podudarnost triju upitnika TOP, dok jedan značajno odstupa. Time je i druga hipoteza podržana. Konkretnije, upitnici TOP-a u većoj mjeri sukladni u operacionalizaciji skala BIS i BBBS u usporedbi sa skalama BAS-a. U sklopu treće hipoteze, pretpostavilo se da će se različiti upitnici TOP razlikovati u predviđanju emocionalnih reakcija u kontekstu obrazovanja. U kvazi-eksperimentalnom istraživanju u sedam zavisnih mjerenja na uzorku od 91 studentice psihologije u stvarnom akademskom kontekstu, BAS skale su bile različito povezane s pozitivnim i negativnim afektima uslijed dobivene dobre ili loše ocijene. Ista hipoteza testirana je i četvrtoj studiji na uzorku od 94 studentice, u kojoj se pokazalo da pojedinci koji postižu visoke rezultate na različitim skalama BAS-a reagiraju drugačije u situacijama kada dožive uspjeh i neuspjeh. I ovi rezultati jasno govore u prilog trećoj hipotezi. Posljednja hipoteza se također testirala u dvije odvojene studije, a glasila je da različite komponente BAS-a predstavljaju različite evoluirane mehanizme pribavljanja resursa, te da koreliraju s različitim oblicima životnog stila prema evolucijskoj teoriji osobne povijesti, što su rezultati u obje studije i potvrdili. Rezultati testiranja sve četiri hipoteze jasno ukazuju na velike razlike između upitnika TOP u operacionalizaciji dimenzija. Opći zaključci ove disertacije jesu; (a) da postoje četiri operacionalizacije BAS-a i da svaka od njih objašnjava drugi aspekt motivacije približavanja; (b) da se BAS ne bi trebao smatrati jednodimenzionalnim konstruktom; (c) da se rezultati BIS-a i BBBS-a mogu lakše uspoređivati, tj. rezultati se lakše mogu generalizirati; (d) BBBS se ne može smatrati jednodimenzionalnim konstruktom, budući da subskale u sklopu ove dimenzije međusobno ne koreliraju. Pritom, treba naglasiti kako se veća odstupanja odnose na skale BAS-a, što uvelike doprinosi nekonzistentnim nalazima u radovima koji koriste različite upitnike TOP. Na temelju rezultata istraživanja u kojima se uspoređivala prediktivna valjanost BAS-a, ponuđen je teorijski okvir za interpretaciju rezultata dobivenih upotrebom različitih upitnika TOP. Cilj tog okvira jest doprinijeti preciznijem definiranju hipoteza u sklopu TOP, što bi doprinijelo većoj provjerljivosti teorije, te omogućilo njen daljnji razvoj. Konačno, razmatraju se i konkretne sugestije za daljnji razvoj upitnika ove teorije.