Svrha ovog rada bila je dokumentiranje hrvatsko-japanskih razmjena na primjeru odabranih formalnih odnosa Hrvatske i Japana te na temelju svakodnevnih iskustava i praksi osoba u dodiru s obje kulture. Počevši od definiranja polazišnih definicija, kroz pregled literature o Hrvatskoj, Japanu i formiranju njihova prijateljskog odnosa, dolazimo do empirije sadržane od intervjuiranja četiri skupine ljudi: osobe hrvatskog državljanstva koje trenutno žive u Japanu, osobe hrvatskog državljanstva koje trenutno žive u Hrvatskoj a prije su živjele i u Japanu, osobe hrvatskog državljanstva koje su posjetile Japan i osobe japanskog državljanstva koje trenutno žive u Hrvatskoj. Naš je pogled filtriran pomoću određenih vještina, ideja, očekivanja i želja, te je uvjetovan našom društvenom klasom, nacionalnošću, obrazovanjem, spolom i dobi. Provedeni su razgovori pokazali subjektivna zapažanja sudionika, no istovremeno pronalazimo poveznice među njima. Iste su kategorizirane na sljedeće makro-kodove: komunikacija, javni prijevoz, hrvatska kultura ispijanja kave i životni princip Shikata ga nai. Osim toga, imamo i brojna mikro-zapažanja poput činjenice da se u Japanu svakom vlasniku motornog vozila treba dodijeliti parkirno mjesto prije no što uopće kupi vozilo te zapažanje da se u hrvatskim trgovinama voće i povrće najčešće prodaje u rinfuzi, dok je u Japanu gotovo uvijek unaprijed izvagano i zapakirano. U posljednjem poglavlju ovoga rada prikazan je kontrast između nekadašnjeg i suvremenog načina materijalnog dokumentiranja uspomena, odnosno kupovanje suvenira, kojim je vidljivo kako su negdašnji suveniri obilježeni jedinstvenošću i trajnošću, a recentni su uglavnom praktične i zabavne prirode.