U radu se temeljem novih atribucija donosi reinterpretacija djelatnosti glavnih kvarnerskih radionica kamene skulpture u doba renesanse. Ponajprije se analizira fenomen izrazite kvantitete ali i rasprostranjenosti djelatnosti creske radionice majstora Franje Marangonića (Francesco Marangon). Prisutnost njegove figuralne plastike uočena je ne samo na brojnim creskim lokacijama, u gradu Krku i na području krčkoga ladanja, već i u Crikvenici te naposljetku i u Senju i to već 1487. godine. Karakteristike njegovoga rada uočavaju se i na jednom reljefu iz Novalje, na tadašnjem rapskom području. Upozorava se da je majstor njegove radionice predložak za reljef Bogorodice i Djeteta s pročelja crkve u Dragozetićima na otoku Cresu preuzeo s kamporskoga poliptiha braće Vivarini. Uz korištenje predložaka iz neposredna okoliša definiraju se i jasni, direktni mletački uzori ove radionice, osobito karakteristično kombiniranje različitih vrsta kamena i mramora radi postizanja polikromije. Reinterpretira se i rapski opus Petra Radova a pripisuju mu se i ostvarenja u Krku i Senju. Formiraju se podgrupe skulptura unutar opusa koji mu je dosad pripisan. Upozorava se na direktne nastavljače njegova načina rada. Dodatno se analiziraju veze Senja i Raba, posredstvom skulpture dvorišta rapske velike palače Dominis te Lavljega dvora i drugih senjskih primjera. Zaključno se raspravlja i o vremenu koje je prethodilo radionicama majstora Franje i Petra Radova. Dodatno se rasvjetljuje Alešijeva aktivnost na kvarnerskim otocima. Pretpostavlja se i utjecaj drugih majstora iz Jurjeva kruga. Regionalno se posebno naglašava utjecaj gradilišta Novoga Paga.