| Abstract | U Hrvatskoj su u 19. stoljeću djelovale četiri filološke škole: riječka, zagrebačka, zadarska i hrvatski vukovci. Zagrebačku je školu predvodio Adolfo Veber Tkalčević, riječku školu Fran Kurelac, zadarsku Ante Kuzmanić, a hrvatske vukovce Tomo Maretić, Franjo Iveković te Ivan Broz. Na temelju jezične analize polemika, programatskih tekstova te ostalih jezikoslovnih djela Frana Kurelca i Adolfa Vebera Tkalčevića (Recimo koju, Kako da sklanjamo imena? Mulj govora, Fluminensia, Brus jezika, O našem pravopisu, Obrana njekoliko tobožnjih barbarizamah, Zagrebačka škola) utvrdili smo fonološke, morfološke, sintaktičke tvorbene i leksičke razlike jezičnih koncepcija dviju filoloških škola. Također, osvrnuli smo se na pravopisna razilaženja ovih dviju jezičnih koncepcija ustvrdivši i primjerima potkrijepivši kako su obje škole naklonjene morfonološkome pravopisu. Zagrebačka je škola Brusom jezika označila pobjedu nad riječkom filološkom koncepcijom te je, nastavljajući s ilirskom tradicijom, utvrdila štokavsko narječje kao osnovu hrvatskome standardu, ne zazirući ni od čakavštine ili kajkavštine. Naposljetku, kada se proučavaju filološke škole hrvatskoga 19. stoljeća, nezaobilazno je pitanje leksičkoga posuđivanja. I dok Kurelac oštro brani svoje purističke težnje, Veber je liberalniji po tom pitanju te se u svojim idejama približava pojmu elastične stabilnosti koji će u 20. stoljeću detaljnije definirati Ljudevit Jonke. |
| Abstract (english) | In 19th century Croatia, there were four philological schools – the ones that operated in Rijeka, Zagreb and Zadar and Croatian Vukovites. Zagreb Philological School was led by Adolfo Veber Tkalčević, Rijeka Philological School by Fran Kurelac, Zadar Philological School by Ante Kuzmanić, whereas leaders of the Croatian Vukovites were Tomo Maretić, Franjo Iveković and Ivan Broz. Based on the linguistic analysis of debates, programmatic texts and other linguistic works authored by Fran Kurelac and Adolf Veber Tkalčević (Recimo koju, Kako da sklanjamo imena? Mulj govora, Fluminensia, Brus jezika, O našem pravopisu, Obrana njekoliko tobožnjih barbarozamah, Zagrebačka škola), we have defined phonological, morphological, syntactic, word formation and lexical differences between the linguistic concepts of the two philological schools. Also, having analysed orthographical differences between the two linguistic concepts, we came to the conclusion that both schools were more inclined toward the morphonological orthography, which we have substantiated with examples. With linguistic work under the title Brus jezika, Zagreb Philological School marked a victory against Rijeka Philological School and, continuing the Illyrian tradition, established the Shtokavian dialect as base for the standard Croatian without belittling the Chakavian or the Kajkavian dialect. Finally, when one studies the 19th century Croatian philological schools, the question of lexical borrowing becomes unavoidable. While Kurelec fiercely defends his purist tendencies, Veber is more liberal in that regard, approaching the concept of elastic stability, which will be defined in more detail by Ljudevit Jonke in the 20th century. |
