Predmet ovog diplomskog rada je proučavanje povezanosti filmskog djela i kulture, na način proučavanja znakovnih sustava koji su sadržani u filmu i u njemu se realiziraju. Rad se dakle temelji na proučavanju semiotike, disicpline koja se bavi proučavanjem znakova koja u posljednje vrijeme sve češće dolazi u središte pozornosti. S obzirom kako komunikacija nije moguća bez znakova, njihovo korištenje zapravo čini njezinu svrhu postojanja. Komunikacija podrazumijeva organizirane znakovne sisteme dogovorene među pripadnicima određene kulture, što znači kako znakovi postaju sredstva razumijevanja spomenute kulture. Kako proučavanje bilo koje kulture ne može bez proučavanja popularne kulture, veoma je bitno objasniti međusobnu povezanost na kojoj se temelji njihov odnos. Popularna kultura kao takva čini osnovu suvremenog društva čiji su izričaji i oblici vidljivi ponajviše u medijima, što znači kako je bitno poznavati medije za razumijevanje suvremenog svijeta. Razvijanjem masovnih medija istovremeno se razvija i popularna kultura, pa su time oni jedan od glavnih razloga širenja, ali i razumijevanja popularne kulture u suvremenom društvu. Naime, njihovo djelovanje temelji se prvenstveno na komunikaciji, gdje medijski prostor, u kojem se nalazi i filmski medij, postaje mjesto stvaranja i primanja znakova. Početak ovog rada bavi se popularnom kulturom i masovnim medijima, te njihovom međusobnom povezanosti kako bi objasnio osnovni princip djelovanja masovnih medija. Drugim riječima, rad predstavlja masovne medije kao komunikacijska sredstva koja u komunikacijskom procesu prenose obavijesti, koje u svojoj suštini uvijek sadržavaju znakove. Sljedeći tu misao, rad prelazi na proučavanje semiotike, discipline koja se bavi proučavanjem znakova na kojima se komunikacija kao takva temelji. Točnije, proučava način na koji znakovi djeluju. Rad se dalje bavi filmskom semiotikom, koja se kasnije primjenjuje na hrvatski film Zvizdan (2015), Dalibora Matanića koji je privukao posebnu pozornost radi drukčije obrade već poznatih tema, te posebnog načina snimanja i obrade filmskog djela. Prije same primjene filmske semiotike na konkretan primjeru, rad prikazuje razvoj suvremene hrvatske kinematografije, kako bi prikazao kontekstualnu pozadinu stvaranja određenog filmskog djela kako bi bilo lakše shvatiti o čemu i na temelju čega film komunicira.