Abstract | U perpetuaciji filma, osim njegovih stvaratelja, veliku ulogu imaju gledatelji, uključujući teoretičare, analitičare i kritičare. Film se može analizirati kroz različite diskurzne, filmske, feminističke, sociološke i ostale društvene i tehničke/montažne teorije te on kao takav prezentira nesvjesne i svjesne vrijednosti koje su sadržane u filmskoj priči. Film je također proizvođač stereotipa, smisla, značenja, želja i identiteta. Iako ekran projektira slike, no ne nužno i stvarnost, gledatelj/ica ima mogućnost poistovjećivanja s likovima. Francuski teoretičar filma Jean - Luis Baudry u svojoj knjizi Ideological Effects of the Basic Cinematographic Apparatus (1986) govori o ideološkim učincima kinematografskog aparata te tvrdi da filmovi ovise o montažnom kontinuitetu koji se veže uz likove i potiče identifikaciju te tako gledatelj nesvjesno pada pod kontrolu kinematografskog aparata.
S obzirom na svoje mogućnosti prikazivanja svijeta, film kao proizvod nudi mogućnost ideološke upotrebe ili manipulacije. Važan dio feminističke filmske teorije jest analiziranje i propitivanje konstrukcije ženskog identiteta kao filmsko - ideološkog proizvoda, jer je filmska priča većinom uvjetovana dominantnim (patrijarhalnim) društvenim vrijednostima, pa samim time i rodno uvjetovana. Svaka društvena podjela, pa tako i rodna, sa sobom nosi određene ideološke obrasce. Feministička filmska teorija od 1970-ih godina pod utjecajem psihoanalize, semiotike i marksizma proučava medijsku konstrukciju ženskosti, gledajući na nju kao na proizvod dominantne kulture. |