Zagrebačku biskupiju osnovao je Ladislav 1094. godine i iako je umro samo godinu dana prije nego što se započela graditi se crkva naziva njegovim imenom. Međutim, crkvu su kroz povijest pratila mnoga razaranja kao na primjer u 13. stoljaću dolaskom Tatara. Nešto kasnije, točnije u 15. stoljeću katedrala dobiva fortifikaciju- bedeme i cilindrične renesansne kule od kojih se jedna naziva Bakačeva kula, a srušena je početkom 20. stoljeća. Ono što će biti ključno u obilježavanju katedrale je potres 1880. godine koji je uništio ne samo katedralu, već i dijelove grada. Nakon potresa se katedrala obnavlja, a obnovu je vodio glavni arhitekt H. Bollé. On je prema nekima kriv, dok je prema drugima zaslužan za katedralu koju danas vidimo. Viktor Kovačić osniva Klub hrvatskih arhitekata koji su do 1914. godine raspisali natječaj za regulaciju Kaptola i okolice, a zalagali su se i za rušenje Bakačeve kule. Nakon toga je Vjekoslav Bastl napravio urbanistički pothvat po pitanju Tržnice Dolac i preduređuje ju i gradi suvremenim materijalom (armirani beton) sve do 1930. godine kad tržnica biva otvorena za javnost. Katedralu pogađa potres 2020. godine koji stvara probleme na pročelju, svodu, statici, ali i sjevernom zvoniku koji na koncu biva uklonjen radi sigurnosti. Potres je otvorio nova pitanja i suradnju stručnjaka, ali je i otkrio do sada nepronađene renesansne fragmente nadgrobne ploče biskupa Baratina.