Hrvatska filozofkinja Elly Ebenspanger (1904. – 1942.) u svojoj doktorskoj disertaciji, prvoj o problemu slobode volje u hrvatskoj filozofiji, razvila je neuzročnu libertarijansku teoriju slobodne volje koja je jedinstvena po tome što slobodne radnje, shvaćene kao neuzrokovani događaji, svodi samo na one koje kao svoj motiv ili razlog imaju moralnu vrijednost. Specifično, prema toj teoriji djeluje se slobodno kada se djeluje zbog ili protiv moralne vrijednosti. Zbog ovoga se ta libertarijanska teorija slobodne volje može nazvati aksiološki neuzročni libertarijanizam. U prvom dijelu ove disertacije analizira se razumijevanje slobode volje Elly Ebenspanger i stavlja se u intelektualni kontekst filozofskog pokreta novokantijanizma koji je u ranom dvadesetom stoljeću, kada je već bio na zalazu u Europi, ipak dospio i imao utjecaj na filozofe na području Hrvatske. Zatim se identificiraju njezini intelektualni izvori, filozofi od kojih je preuzela ideje i pojmove te u intelektualnoj sintezi tih ideja i pojmova formulirala teoriju slobodne volje. U drugom dijelu disertacije njezina se teorija proširuje i osuvremenjuje u četiri smjera. Prvi su smjer vrsta i broj moralnih vrijednosti te njihovi nositelji. Jesu li moralne vrijednosti instrumentalne ili intrinzične? Radi li se samo o jednoj moralnoj vrijednosti ili o pluralnosti moralnih vrijednost? Iskazuju li ih konkretne stvari kao ljudi, automobili i jabuke ili apstraktne stvari kao svojstva i stanja stvari? Drugi je smjer aksiološko slobodno djelatništvo. Pod kojim je točno uvjetima djelovanje slobodno a pod kojim neslobodno? Od čega se aksiološko slobodno djelatništvo zapravo sastoji? Treći je smjer aksiološka neuzročna teorija djelovanja – kada slobodan djelatnik djeluje, koja je struktura njegova slobodnog djelovanja? I naposljetku, četvrti su smjer aksiološki neuzročni libertarijanizam i argument sreće tj. kako može aksiološki neuzročni libertarijanizam odgovoriti na neku od više formuliranih varijanti argumenta sreće protiv indeterminističke slobodne volje?