U radu se proučava problem organizacije učenja u učeničkim domovima. Iako su učenički domovi stara društvena pojava, još uvijek nisu dovoljno istraženi. Stoga je damska pedagogija kao znanstvena disciplina u sustavu pedagoških disciplina, na marginama društvenog interesa. Teorijska proučavanja i rješenja na području domske pedagogije, sporo prate odgojnu praksu. Stoga je prijeko potrebno znanstveno proučavati učeničke domove, obogaćivati pedagoške spoznaje na tome području i razvijati domsku pedagogiju. Ovaj rad upravo je takav pokušaj. Organizaciju učenja u učeničkom domu proučavali smo na teorijskoj i empirijskoj razini. Na početku teorijskog dijela obradili smo značenje pojma učenički dom. Analizirali smo definicije učeničkih domova raznih autora. Iz te analize izlazi da autora shvaća dom kao ustanovu u kojoj su objedinjene socijalna i pedagoška funkcija. Budući da učenički domovi imaju dugu i bogatu povijest, retrospektivno smo prikazali najvažnija razdoblja u nastanku i razvoju domske pedagogije, i istaknute teoretičare i praktičare s tog područja u svijetu i u nas. Ne ulazeći dublje u sam proces učenja, istaknuli smo i analizirali njegove specifičnosti u učeničkom domu. Središnji dio teorijskog dijela istraživanja proučavanje je modela organizacije učenja u učeničkim domovima. U empirijskom dijelu istraživanja osnovni je cilj bio ispitivanje organizacije učenja u domu, kao čimbenika školskog uspjeha. Uzorkom istraživanja obuhvaćeno je 735 smještenih u šest domova, u šest učeničkih domova, i 38 odgajatelja tih domova.