U radu je problematizirana tema problema zla kako ga vidi David Hume unutar svojeg djela Dijalozi o prirodnoj religiji te koji širi povijesni i filozofski značaj ima Humeov doprinos ovoj temi. Hume je problemu pristupio empiristički i evidencijalistički, promatrajući što nam iskustvo i dokazna građa govori o Božjoj prirodi i njegovom postojanju. Prvo sam promatrao što nam Hume kaže, da li nam iskustvo govori o tome da li zlo uopće postoji i koliko ga ima, iz čega se jasno vidi da je zlo prisutno u našem svakidašnjem životu. Nakon toga sam razmatrao da li je, po Humeu, zlo uopće spojivo sa Bogom, odnosno da li je postojanje zla logički konzistentno sa Božjim atributima koje mu pripisuju tradicionalni teisti. Hume će dozvoliti da je zlo spojivo sa atributima Boga zbog mogućnosti nekih a priori argumenata koji odgovaraju na logički problem zla. Zbog toga, rasprava se okreće prema problemu da li nam iskustvo opravdava izvođenje postojanja Boga, sa njegovim tradicionalnim atributima, na temelju zla u svijetu. Ovaj evidencijski problem zla je srž problema za Humea i njemu će posvetiti najveću pažnju. Nakon što Hume argumentira svoju poziciju da ne možemo izvesti postojanje Boga na temelju zla u svijetu, rasprava kulminira diskusijom o tome što nam iskustvo zapravo govori o prirodi prvog uzroka.