Cilj ovog rada bio je usporediti dva romana koja su vrlo bitna za kraj 19. i početak 20.st. zbog uvođenja inovativnih tehnika u pripovijedanje čime se definitivno napravio prekid s tradicijom realizma. Riječ je o romanima »Zapisci Maltea Lauridsa Briggea«, austrijskog književnika Rainera Marie Rilkea, i »Bijeg«, hrvatskog književnika Milutina Cihlara Nehajeva koji su nastali na samom početku 20.stoljeća. Izdvojila sam neke zajedniĉke karakteristike koje sam analizirala i potkrijepila književnim citatima. Nastojala sam prikazati u kojoj mjeri su ova dva romana slična/različita i objasniti njihovu važnost za nacionalnu književnost kojoj pripadaju. Osim inovativnih modernističkih tehnika (defabularizacija, fragmentacija, autoanaliza, unutrašnja fokalizacija), nastojala sam prikazati utjecaj bečke moderne na hrvatsku te pokazati da je »Zapiske« moguće definirati kao roman, bez obzira na veliki stupanj fragmentarnosti. Utjecaj bečke moderne na hrvatsku bio je moguć zbog međusobnih dodira dviju književnosti, a to se očituje i na tehniĉkoj i na tematskoj razini. Beč je u tom razdoblju bio kulturno središte i predstavljao je europski uzor u kulturnom smislu. Oba autora naglasak stavljaju na unutarnja stanja glavnih likova koja su prikazana kroz unutarnje monologe i postupke autoanalize. Glavni likovi su talentirani intelektualci koji su nezadovoljni životom koji žive. Opterećeni su prošlošću, a boje se budućnosti. Za njih gradski način života predstavlja svojevrstan izazov i iskušenje. U sukobu sa sredinom u kojoj borave jer se ne osjećaju ugodno, a djetinjstvo je doba koje je ostavilo veliki trag na njima. Nakon provedene analize moguće je zaključiti da su romani u velikoj mjeri slični, iako je Rilke bio radikalniji kada je u pitanju stilistička i tehnička strana djela. Romani su bitni zbog prekida s tradicijom realizma, stilskog pluralizma što je dovelo do daljnje modernizacije tog žanra.