Roditelji imaju važnu ulogu u odgoju djece. Do 90-ih godina prošlog stoljeća odgoj i briga o djetetu smatrao se majčinom zadaćom, no potaknuti promjenama u društvu, očevi se počinju sve više uključivati u taj proces te svoju ulogu prestaju shvaćati kao isključivo hraniteljsku. Očeva uključenost u odgoj pridonosi djetetovom socio-emocionalnom i intelektualnom razvoju, kao i razvoju samokontrole te ima utjecaj na općenito zadovoljstvo životom djeteta u adolescentskoj i odrasloj dobi. Ipak, majke su još uvijek te koje su više uključene u odgoj djeteta. Ovo istraživanje provedeno je na 75 očeva djece osnovnoškolske dobi te je cilj bio utvrditi postoji li statistički značajna razlika u njihovoj uključenosti u odgoj s obzirom na spol navedene djece, njihovu dob, stupanj obrazovanja te radni i socioekonomski status. Instrument koji je služio za prikupljanje podataka bio je online anketni upitnik. Sve su hipoteze odbačene. Rezultati istraživanja pokazali su da su očevi uglavnom u jednakoj mjeri uključeni u odgoj djeteta bez obzira na sociodemografske razlike među njima te da su očevi visoko uključeni u većinu aktivnosti. Ipak, pokazalo se da su mlađi očevi ti koji češće pomažu djeci u učenju/pisanju domaćih zadaća, a stariji češće brinu o njima kada su bolesni. Očevi sa završenim višim stupnjem obrazovanja češće odlaze na informacije/roditeljske sastanke kao i školske priredbe i sportska događanja u kojima sudjeluju njihova djeca u odnosu na manje obrazovane očeve, a očevi višeg socioekonomskog statusa češće vode djecu na vannastavne aktivnosti u odnosu na očeve nižeg socioekonomskog statusa. Rezultati su ukazali i na to da očevi najmanje sudjeluju u aktivnostima vezanim uz djetetovo obrazovanje te se tu otvara prostor za dodatna istraživanja o razlozima kako bi ih se moglo potaknuti na češće uključivanje.