Sažetak | Završni rad naslovljen „Bihevioralni aspekti djelovanja umjetničke grupe Gorgona“ donosi
prikaz djelovanja hrvatske umjetničke grupe Gorgona (1959. – 1966.), s naglaskom na
aspekte ponašanja u umjetnosti koje su članovi skupine zajednički razvijali. U cilju primjene
pojma„ponašanje u umjetnosti“ u analizi djelovanja grupe Gorgona, na početku se pojam
tumači na način kako ga je u literaturi definiraoteoretičar Miško Šuvaković, kao specifičan
oblik ponašanja i međusobnog komuniciranja koji je „materijal“ zajedničkog umjetničkog
rada i djelovanja skupine. Poglavlje nadalje obuhvaća pregled slučajeva različitih oblika
ponašanjau povijesti umjetnosti, posebice u avangardnoj i neoavangardnojumjetnosti
tefluxusu. Potom se formiranje umjetničkog senzibiliteta i duhovnog svjetonazora kojeg su
razvijali umjetnici ove grupe, dovodi u kontekstzapadne neoavangardne umjetnosti šezdesetih
godina, a u odmaku od dominantne paradigme socijalističkog realizma u Hrvatskoj u to
vrijeme. U drugom dijelu rada naglasak je postavljen na opisu različitih oblikadjelovanja
skupine. Uz izložbe koje su članovi grupe organizirali u “Studiju G“, te uz ključne značajke
antičasopisa „Gorgona“ kojeg su izdavali,u kontekstu teme rada poseban fokus je dan naopis
različitih oblika umjetničkog komuniciranja, kao važnog pokazatelja bihevioralnih aspekata
grupe. Posebice je istaknuto neformalno djelovanje skupine, nepostojanje manifesta i
programa, te odmak od tradicionalnih medija i umjetničkih zadatosti toga doba, sve uz
posebnost „gorgonskog duha“ kojeg su razvili iz svojih zajedničkih druženja. Pojam
umjetnost ponašanja se na kraju rada primjenjuje u analizidva odabrana primjera kolektivno
realiziranih djela,,,Misli za mjesec“ te ,,Adoracija“, na osnovu kojih se u zaključku ukazujena
važnost uključivanja bihevioralnih aspekata u razumijevanju umjetnosti ove skupine. |