Tinjan je primjer istarskog naselja s kontinuitetom naseljenosti iz srednjeg vijeka. Njegovo povijesno središte do danas je sačuvalo ovalni perimetar i radijalno-koncentrični sustav izgradnje. Ovo mjesto, koje je stoljećima imalo veliku važnost zbog graničnog položaja na rubu habsburškog dijela Istre i prema mletačkim posjedima u Istri, poput većine drugih istarskih naselja svoj prvi moderni katastarski plan dobilo je 1820. godine s Katastrom Franje I. Za saznanja o povijesnom razvoju naselja također su od velike važnosti i njegove arhitektonske vedute datirane u razdoblje od kraja 16. stoljeća pa do 1815. godine. Uspoređivanjem današnjeg katastra i onog iz 1820. godine, s povijesnim arhitektonskim vedutama i arhivskim fotografijama, a na koncu i sa stanjem preostaloga arhitektonskoga fonda, možemo pratiti razvoj ovog naselja koje se od 19. stoljeća počelo širiti izvan gradskih zidina. Usprkos suvremenim pregradnjama i adaptacijama može se zaključiti da najveći dio arhitektonskog fonda naselja unutar perimetra nekadašnjih gradskih zidina pripada razdoblju kasnog srednjeg i ranog novog vijeka. Povijesne arhitektonske strukture degradirane su adaptacijama posljednjih desetljeća umnogome i zbog okolnosti da povijesno središte naselja nikad nije bilo registrirano kao kulturno dobro.