Ovdje polazim iz uvjerenja o nezamjenjivoj ulozi koju imaju knjiga i čitanje na osobni psihološki, emocionalni i socijalni razvoj osobe. Budući da se osoba ne rađa s potrebom za čitanjem, nužno ju je uvesti od najranije dobi. U tom smislu, tvrdim kako je knjiga jedan od najvažnijih temelja ne samo dječjeg, nego i napretka svake osobe te kako knjiga uz odgovarajuće odgojno-obrazovno smjernice čini neizostavnu okosnicu budućih stavova i načina razmišljanja djeteta. Knjiga će dijete učiti kritičkom prosuđivanju, etičkim i duhovnim vrijednostima te znanstveno-povijesnim činjenicama. U diplomskom radu naglašavam ulogu odgojno-obrazovnih subjekata u poticanju i razvoju dječjeg čitanja. Predstavljeni su najbitniji povijesni detalji dječje književnosti kroz godine stvaralaštva. Tumačeni su i analizirani aspekti čitateljskih kompetencija - određivanje pismenosti, vještine čitanja, razvoj misaonih procesa čitanja, dijaloško vođenje čitanja kao i mnogi drugi. U daljnjim poglavljima pružen je osvrt i na probleme s kojim se djeca, roditelji i učitelji susreću kod učenja čitanja te su predstavljene različite teorije i pristupi kod poučavanja čitanja kod djece. Također je prikazan odgojno-obrazovni rad i utjecaj najužih subjekata vezanih za odgoj i obrazovanje djece čitatelja. U završnim poglavljima tumače se uloge najvažnijih subjekata, roditelja, učitelja te knjižničara, odnosno utjecaj rada knjižnice na razvoj čitanja koji je u zadnjih nekoliko desetljeća nepravedno zanemaren.