Sažetak | U ovom radu predstavljam analizu suvremene hrvatske kinematografije 2000-ih godina. U radu su analizirani filmovi redatelja Branka Schmidta: "Metastaze" (2009) i "Ljudožder vegetarijanac" (2012), te Dalibora Matanića: "Fine mrtve djevojke" (2002), i "Zvizdan" (2015).Cilj rada je ustanoviti socioekonomsko i društveno-političko stanje u društvu koje ti filmovi prenose, odnosno problematizirati položaj žena nasuprot muškaraca u društvu, pitanje korupcije, pad socijalnog statusa, opće prihvaćeni nacionalizam, neonacionalizam i kriminal, netrpeljivost te međususjedske odnose.Smatram kako analizirani filmovi jasno prikazuju hrvatsku društvenu realnost, te smatram kako se takvim filmovima prikazuje kritika društva i ideologije navedenog razdoblja. Ideologije koja, iako se pokušava zatomiti još uvijek vidno egzistira u pitanju međuljudskih odnosa- homofobije i ksenofobije koje predstavljaju važan predmet analize u kontekstu hrvatske svakodnevnice.U radu ću najprije predstaviti društveni kontekst hrvatske kinematografije, kroz Pulski filmski festival, najstariji filmski festival na području Republike Hrvatske. Nadalje ću kroz određene primjere predstaviti hrvatsku kinematografiju 1990ih godina, gdje je provedba ideologije kroz kinematografiju bila najočitija. Slijedi poglavlje o kinematografskoj krizi 1990ih, te prelazak na dvijetisućite godine i analizu navedenih filmova kroz analizu teme, motiva, simbola, svjetonazora te tehnika snimanja. Rad završavam usporedbom hrvatske kinematografije u okruženju kinematografije Balkana s najvećom svjetskom kinematografijom, novim Hollywoodom. |